image_pdf

Glazba KUD-a Sloboda Donja Kaštela (1945. – 1951.)

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, glazbari su prikupili sačuvane stare instrumente, koje su tijekom rata skrivali, te odmah osnovali Kulturno umjetničko društvo Sloboda Donja Kaštela (dalje: KUD Sloboda) unutar Radničkoga kulturno-umjetničkoga društva (RKUD) Sloboda registriranog u Splitu. Uz ujedinjene glazbare, koji su djelovali pod imenom Glazba KUD-a Sloboda Donja Kaštela, Društvo je imalo i Školu mladih, diletantsku i recitatorsku grupu te muški pjevački zbor. Kao i u slučaju njezinih prethodnica, Glazba je u tiskovinama nazivana raznim imenima, poput: „glazba Doma kulture Sloboda“ i sličnih varijacija. U početku, Glazba je djelovala u prostorijama bratimske kuće u Kaštel Štafiliću (gdje je ranije djelovala glazba Bijać), a potom kratko u Kaštel Novom, nakon čega se preselila u Kaštel Stari. Prvi kapelnici bili su Anton Vuletin Grinteša (1945. – 1949.) i Joža Brun (1949. – 1951.), dok je dužnost predsjednika obnašao iskusni Ante Pensa Drinović.  Privremeni kapelnici Stjepan Križanec i Ivan Marinković vodili su glazbare tijekom nastupa na radničkim akcija na autoputu Bratstvo i jedinstvo (1949., 1950., 1951.).

Prvi zabilježeni nastup Glazbe u okviru KUD-a Sloboda Donja Kaštela održan je 11. studenoga 1945. povodom izbora za Ustavotvornu skupštinu Jugoslavije. S vremenom su donjokaštelanski glazbari postajali sve aktivniji, nastupajući na državnim praznicima, prigodnim manifestacijama i svečanostima te na ispraćajima poginulih boraca u Donjim Kaštelima, Splitu i okolnim mjestima. Od udaljenijih mjesta, Glazba je svirala u Visu (1946.), Tugarama (1950.) te na gradilištima autoputa Bratstvo i jedinstvo u Slavoniji (1949., 1950. i 1951.). Sviralo se i radnicima u sjevernoj Bosni i Hercegovini tijekom izgradnje željezničke pruge Doboj – Banja Luka (1951.).

U Glazbi KUD-a Sloboda podjednako su bili zastupljeni glazbari iz svih triju donjokaštelanskih mjesta. Značajan broj njih nastavio je djelovanje u Društvu odmah nakon demobilizacije iz vojnih orkestara. Za neke od njih poznato je i u kojim su vojnim orkestrima služili.

Na prvoj poratnoj audiciji za Školu mladih pri Glazbi KUD-a Sloboda prijavilo se 102 učenika, što je bio impresivan broj. Ovaj velik odaziv bio je rezultat poslijeratnog zanosa i entuzijazma, no većina je ubrzo odustala. Na kraju, obuku je uspješno završilo nešto više od 30 polaznika. Ivan Baras osvrnuo se na ovo ističući kako su: „… posustali oni koji u kući nisu imali muzičke tradicije, a ostali su svi oni kojima su očevi ili neki iz kuće bili ranije muzičari. …“ Podmladak je podučavao Anton Vuletin Grinteša, koji se istaknuo kao najuspješniji i najdugovječniji učitelj. Uz njega, kasnije su se u podučavanju istaknuli i drugi, poput Mije Perišina.

Glazbari su vrijedno radili, organizirali koncerte i usavršavali svoje vještine, no osjećao se veliki nedostatak instrumenata, budući da je Društvo, osim velikog entuzijazma, počelo gotovo ni od čega. Situaciju je djelomično riješila vojska koja je u dva navrata donirala veći broj glazbala, omogućivši daljnji rad Škole mladih. Kako je Glazba dobivala vrlo malo financijskih sredstava, okrenula se redovitom sviranju na plesovima i organizaciji događaja (prodaja ulaznica, garderoba i ostalo). Svi članovi, uključujući polaznike Škole mladih, sudjelovali su bez naknade, osim glazbara koji su svirali u jazz sastavu (iznimno ni oni nisu uzimali naknadu). Zarada od ovih aktivnosti omogućila je nabavu i servis glazbala (kod servisera Katića u Solinu), kao i održavanje arhive i društvenih prostorija.

Kako se članovi drugih sekcija KUD-a Sloboda nisu uklapali u viziju razvoja Glazbe, glazbari su se 1951. godine odlučili izdvojiti iz KUD-a. Time su započeli novo poglavlje u svojoj povijesti – započeli su samostalan rad i istovremeno osigurali kontinuitet djelovanja pod novim imenom: Narodna glazba Donja Kaštela.

Glazbeno društvo "Sloboda" Donja Kaštela lokacija igralište "Primorje", današnji NK "Val", Kaštel Stari - između 1946.-1948.