Glazba KUD-a Sloboda Donja Kaštela (1945. – 1951.)
„… Kulturno-umjetničko društvo ‘Sloboda’ jedno je od najaktivnijih na području Srednje Dalmacije ne samo u muzičkoj sekciji već i u ostalim sekcijama. …“ – Slobodna Dalmacija, 1955.
Nakon završetka Drugoga svjetskoga rata glazbari su prikupili sačuvane stare instrumente koje su tijekom rata skrivali, te odmah osnovali Kulturno umjetničko društvo Sloboda Donja Kaštela (dalje: KUD Sloboda) unutar Radničkoga kulturno-umjetničkoga društva (RKUD) Sloboda registriranoga u Splitu. Uz ujedinjene glazbare, koji su djelovali pod imenom Glazba KUD-a Sloboda Donja Kaštela, Društvo je imalo Školu mladih, diletantsku, recitatorsku grupu i muški pjevački zbor. Kao i u slučaju njezinih prethodnica, Glazba je u tiskovinama nazivana raznim imenima, poput: „glazba Doma kulture Sloboda“ i sličnih varijacija. U početku, Glazba je djelovala u prostorijama bratimske kuće u Kaštel Štafiliću (gdje je ranije djelovala glazba Bijać), a potom kratko u Kaštel Novom, nakon čega se preselila u Kaštel Stari. Prvi kapelnici bili su Anton Vuletin Grinteša (1945. – 1949.) i Slovenac Joža Brun (1949. – 1951.), dok je dužnost predsjednika obnašao iskusni Ante Pensa Drinović. Privremeni kapelnici Stjepan Križanec i Ivan Marinković vodili su glazbare tijekom nastupa na radničkim akcija na autoputu Bratstvo i jedinstvo (1949., 1950., 1951.).
Prvi zabilježeni nastup Glazbe KUD-a Sloboda Donja Kaštela održan je 11. studenoga 1945. povodom izbora za Ustavotvornu skupštinu Jugoslavije. S vremenom su donjokaštelanski glazbari postajali sve aktivniji, nastupajući na državnim praznicima, prigodnim manifestacijama, svečanostima i ispraćajima poginulih boraca u Donjim Kaštelima, Splitu i okolnim mjestima. Od udaljenijih mjesta, Glazba je svirala u Visu (1946.), Tugarama (1950.) i na gradilištima autoputa Bratstvo i jedinstvo u Slavoniji (1949., 1950. i 1951.). Sviralo se i radnicima u sjevernoj Bosni i Hercegovini tijekom izgradnje željezničke pruge Doboj – Banja Luka (1951.).
Nakon oslobođenja, i ostale kaštelanske glazbe nastojale su obnoviti svoj rad, no to nije bilo moguće bez dovoljnoga broja instrumenata. U obnovi glazbe KUD-a Biranj iz Lukšića, koja je uspjela sačuvati tek šest instrumenata, lijepu gestu i značajan doprinos dali su glazbari Slobode posudbom nekolicine svojih glazbala.
U Glazbi KUD-a Sloboda podjednako su bili zastupljeni glazbari iz svih triju donjokaštelanskih mjesta. Značajan broj njih nastavio je djelovanje u Društvu odmah nakon demobilizacije iz vojnih orkestara. Za neke od njih poznato je i u kojim su vojnim orkestrima služili.
U Glazbi 26. dalmatinske divizije svirali su: Ante Pensa Drinović, Ante Mornar-Deman Šare, Anton Vuletin Grinteša, Ivo Bašić, Jakov Vuletin, Jure Deman, Jure Deanković Salamun, Luka Pensa, Petar Kuzmanić Zisa, Marin Bučan Bumbući, Marin Donkov Starac, Mijo Klišmanić i Vicenco Pensa Pirica.
U Glazbi 19. dalmatinske divizije svirali su: Ante Donkov, Marin Grgin Meštar, Srećko Vrtlar Nanin, Vinko Klišmanić Mandica.
Članovi Glazbe 1. tenkovske divizije iz Kranja bili su: Duje Ivić, Ivan Peran Struja, Petar Grgin Peko, Marin Klišmanić Ganzelica i Stipe Vuletin Meto. U ovoj su glazbi svirali i Anton (Tonći) Jerić iz Štafilića i Jerko Lukas iz Staroga koji su postali profesionalni glazbenici i kapelnici. U vojnim glazbama još su svirali Ante Grgin Mikulin, Ante Klišmanić, Ivo Lebedina, Josip Bepo Mornar-Deman, Onofrij Grgin, Nofar Mornar, Vjeko Kuzmanić Kikićin i drugi. Nekolicina ovih glazbara kasnije je nastavila glazbeno djelovanje u Orkestru Jugoslavenske ratne mornarice i drugim profesionalnim orkestrima.
Na prvoj poratnoj audiciji za Školu mladih Glazbe KUD-a Sloboda prijavilo se 102 učenika, što je bio impresivan broj. Ovaj velik odaziv bio je rezultat poslijeratnoga zanosa i entuzijazma, no većina je ubrzo odustala. Na kraju, obuku je uspješno završilo nešto više od 30 polaznika. Ivan Baras osvrnuo se na ovo ističući kako su: „… posustali oni koji u kući nisu imali muzičke tradicije, a ostali su svi oni kojima su očevi ili neki iz kuće bili ranije muzičari. …“ Podmladak je podučavao Anton Vuletin Grinteša koji se istaknuo kao najuspješniji i najdugovječniji učitelj. Uz njega, kasnije su se u podučavanju istaknuli i drugi, poput Mije Perišina.
Glazbari su vrijedno radili, organizirali koncerte i usavršavali svoje vještine, no osjećao se veliki nedostatak instrumenata jer je Društvo, osim velikoga entuzijazma, počelo gotovo ni od čega. Situaciju je djelomično riješila vojska koja je u dva navrata donirala veći broj glazbala, omogućivši daljnji rad Škole mladih. Kako je Glazba dobivala vrlo malo financijskih sredstava, okrenula se redovitom sviranju na plesovima i organizaciji događaja (prodaja ulaznica, garderoba i ostalo). Svi članovi, uključujući polaznike Škole mladih, sudjelovali su volonterski, osim glazbara koji su svirali u jazz sastavu (iznimno ni oni nisu uzimali naknadu). Zarada od ovih aktivnosti omogućila je nabavu i servis glazbala (kod servisera Katića u Solinu), kao i održavanje arhive i društvenih prostorija.
Kako se članovi drugih sekcija KUD-a Sloboda nisu uklapali u viziju razvoja Glazbe, glazbari su se 1951. godine odlučili izdvojiti iz KUD-a. Time su započeli novo poglavlje u svojoj povijesti – započeli su samostalan rad i istovremeno osigurali kontinuitet djelovanja pod novim imenom: Narodna glazba Donja Kaštela.
