Duhački orkestar Donja Kaštela (1987. – 1992.)
Jednoglasnom odlukom Skupštine o usklađivanju i usvajanju novoga statuta Društva, donesenom 5. veljače i 22. prosinca 1986., te upisom 10. lipnja 1987. u Registar društvenih organizacija Općine Kaštela, u knjigu I (registarski broj 23), Narodna glazba Donja Kaštela promijenila je ime u Duhački orkestar Donja Kaštela (skraćeno: Orkestar D. Kaštela). Novi Statut sadržavao je devet poglavlja s ukupno 87 članaka. Prve ovlaštene osobe za zastupanje bili su predsjednik Ivan Baras i tajnik Josip Bepo Mornar-Deman.
Ova promjena predstavljala je težnju za „suvremenijim i prikladnijim“ imenom, usklađenim s duhom vremena. Osim novoga naziva, u djelovanju Društva ništa se značajnije nije promijenilo – ono je nastavilo igrati važnu ulogu u kreiranju kulturnoga i društvenoga života u zajednici. Zahvaljujući istaknutom angažmanu u Društvu, pojedini su članovi sudjelovali u općinskim, mjesnim i drugim skupštinama i odborima iz područja kulture. Njihov doprinos bio je prepoznat te nagrađen kroz mjesna i općinska priznanja za rad u kulturi. Posebno se istaknuo Berislav Vuletin, koji je obnašao dužnost predsjednika Sekcije za kulturu i umjetnost Općinske konferencije SSRNH-a. Na dužnosti delegata Skupštine SIZ-a za kulturu Općine Kaštela istaknuli su se Pavao Pensa i Josip Bepo Mornar-Deman.
Početak 1990-ih obilježili su povijesni događaji praćeni ekonomskom nestabilnošću, nemirima, podjelama i društveno-političkim previranjima koji su utjecali na rad brojnih društava, pa tako i na rad donjokaštelanskih glazbara. U 1990. godinu ušlo se sa 70-ak članova i 20-ak polaznika Škole mladih, a Predsjedništvo, predvođeno Ivanom Barasom, suočavalo se s „nestimulativnim“ financijama. Unatoč tome, realizirala se višemjesečna gradnja sanitarnoga čvora u društvenim prostorijama, a uložilo se i u nove marš-knjižice (plave) čime se osvježio glazbeni repertoar.
Početkom lipnja 1990., nakon prestanka djelovanja KUD-a Kaštela, Duhački orkestar Donja Kaštela, pod vodstvom Berislava Vuletina, nastavio je svoje samostalno djelovanje u prostorijama Poljoprivredne zadruge. Iako je Mješoviti pjevački zbor formalno prestao djelovati u okviru KUD-a Kaštela, njegovi su članovi uskoro postali okosnica obnovljene Bijaćke vile.
Glazba je i dalje bila središte različitih kulturnih i društvenih inicijativa pa je tako bila plodno tlo i za osnivanje klapske sekcije 1991. godine, kada je, u sklopu Glazbe, formirana klapa Mastrinka Donja Kaštela.
U razdoblju od 1990. do 1992. godine, Duhački orkestar Donja Kaštela nastupao je, osim u Kaštelima, i u Labinu, Sinju i Splitu, a ostvareno je i međunarodno putovanje u talijanski grad Monfalcone (1991.). U listopadu 1992., povodom 140. obljetnice postojanja i uspješnoga djelovanja, Društvo je primilo Priznanje Skupštine Općine Kaštela.
Za vrijeme Domovinskoga rata, unatoč tome što se nekolicina članova priključila dobrovoljačkim odredima za obranu Domovine i kasnije postrojbama Hrvatske vojske, rad Glazbe u Donjim Kaštelima nije bio prekinut ni u jednom trenutku. Nažalost, to nije bio slučaj s glazbama koje su djelovale u žarištima rata, o čemu svjedoče pisma upućena donjokaštelanskim glazbarima. Posredstvom Aleksandra Srzića iz Gradske glazbe Makarska, primili su apel za pomoć od Branka Medena, kapelnika Gradske glazbe Vukovar, koja je u tragičnoj sudbini herojskoga grada izgubila cjelokupnu glazbenu imovinu, dok je više od 25 njezinih članova položilo svoje živote. Teška sudbina rata nije zaobišla ni Duhački orkestar Božidar Adžija iz Drniša koji je također zatražio pomoć u obnovi instrumentarija.
Osim što su svojim nastupima obilježavali sva značajnija događanja i prigodne svečanosti, glazbari iz Donjih Kaštela sudjelovali su i na pogrebima hrvatskih branitelja u Kaštelima, okolnim mjestima i Dalmatinskoj zagori. Ratna su vremena donijela političku nestabilnost, čije su se posljedice prelijevale u sve društvene pore, pa tako ni Duhački orkestar Donja Kaštela nije ostao pošteđen takvih okolnosti. To je vidljivo iz očitovanja Ivana Barasa, napisanoga 1. travnja 1992., njegovih zapisa o zbivanjima unutar Društva, kao i iz pisma nepotpisane skupine glazbara upućenoga Sekretarijatu za društvene djelatnosti Općine Kaštela.
Nakon kraćega djelovanja pod imenom Duhački orkestar Donja Kaštela, Društvo 1992. godine mijenja naziv. Inspirirani domoljubnim zanosom prema Hrvatskoj, tada mladoj i neovisnoj državi koja je raskinula državno-pravne veze s jugoslavenskim republikama, donjokaštelanski su glazbari u listopadu donijeli odluku o promjeni imena prema junačkoj hrvatskoj velikaškoj obitelji Zrinski.
