Jakov Vuletin – Jakin (1874.-1943.)
Gostujući kapelnik HGD „Bijać“
Kapelnik i osnivač Glazbarskog sklada (1898.-1914, 1918.-1941.)
Jakov Vuletin – Jakin rodio se 19. siječnja 1874. godine u Kaštel Novome od majke Katarine rođene Aranza i oca Jakova zvanog Atila. Pučku školu završio je u rodnom mjestu. Glazbeni talent naslijedio je od oca koji je svirao flighornu u Narodnoj kaštelanskoj glazbi utemeljenoj 1852. godine. Kao potomak obitelji koja se tradicionalno bavila ribarstvom, i sam se time bavio cijeloga života jer mu obnašanje dužnosti kapelnika i glazbenog pedagoga u ondašnjim prilikama i sredini u kojoj je djelovao nije moglo osigurati egzistenciju. U pučkoj školi njegov lijepi glas i muzikalnost uočio je učitelj Antun Koludrović, koji je obnašao i dužnost zborovođe i orguljaša u mjesnoj župnoj crkvi, pa je već u jedanaestoj godini u župnom zboru pjevao solističke dionice. Koludrović mu je dao prvu glazbenu poduku i kod njegovih roditelja se zalagao za njegovo sustavno glazbeno školovanje, ali mu to nisu mogli omogućiti jer je otac svojim ribolovom jedva prehranjivao obitelj.
U jedanaestoj godini života pristupio je Hrvatskoj glazbi utemeljenoj pri mjesnom Poljodjelskom društvu čiji je kapelnik bio Ivan Bozzetti iz Trogira. U toj glazbi je svirao flighornu i trombon, a uočivši njegove iznimne glazbene sposobnosti kapelnik Bozzetti ga je dodatno podučavao.
Kada je 1890. godine prestala djelovati Hrvatska glazba, iste je godine u Kaštel Novome, pod okriljem općinskih narodnjačkih vlasti, utemeljena Narodna glazba, a njezinim kapelnikom imenovan mještanin Ivan Berket. Budući da se i ovoj glazbi Jakov Vuletin svojim talentom posebno isticao, a pokazivao je i organizacijske kapelničke sposobnosti, u Kaštel Novome je 13.06.1898. godine utemeljio novi puhački orkestar „Glazbarski sklad“. Pokazalo se da je vješt pedagog i kapelnik jer je veoma brzo osposobio glazbare za javne nastupe i do početka Prvoga svjetskog rata s Glazbarskim skladom zapaženo nastupao u Zadru, Šibeniku, Trogiru. Splitu, Omišu, Dubrovniku i Kotoru. Odmah po završetku Prvoga svjetskog rata obnovio je „Glazbarski sklad“ i s njime razvio veoma zapaženo djelovanje.
Godine 1920. odlazi u Beograd, gdje se počinje profesionalno baviti glazbom kao trombonist Kraljeve garde u kojoj je stekao i čin narednika. No, ne mogavši izdržati bez mora i ribolova, a znajući da ga je njegov „Glazbarski sklad“ trebao, nakon godinu i pol vratio se u Kaštel Novi i ponovno nastavio obnašati dužnost kapelnika. Do početka Drugog svjetskog rata s „Glazbarskim skladom“ nastupao je diljem Dalmacije, te gostovao u Ljubljani, Beogradu i Zagrebu. Odgojio je nekoliko stotina glazbara od kojih su brojni postali profesionalni glazbenici, pa je za posebne zasluge u glazbeno-pedagoškom i prosvjetnom radu bio odlikovan Ordenom sv. Save V. stepena.
Prema pisanju onodobnog tiska bavio se i skladanjem karišika i koračnica te se posebno isticao u skladanju koncertnih valcera i uvertira. Nažalost, niti jedna od njegovih skladbi do danas nije pronađena. Zahvaljujući Jakinovom predanom kapelničkom i pedagoškom radu „Glazbarski sklad“ se od svih donjokaštelanskih glazbenih društava utemeljenih krajem 19. stoljeća najduže i održao (1898.-1941.).
Umro je 18. studenog 1943. godine, a u ratnim okolnostima na pogrebu mu Glazba nije mogla svirati njegovu Marcia funebre, koju je i skladao za tu prigodu. Njegova oba sina Anton (rođ. 1905.) i Jakov (rođ. 1907.) nastavila su obiteljsku tradiciju vrsnih glazbenika, glazbenih pedagoga i kapelnika
