Ivan Barišin (1888.-1966.)

Kapelnik HGD „Svačić“ (1911.-1941.)

Ivan Barišin rođen je u Kaštel Starome 22.10. 1888. godine od majke Marije rođene Baldić i oca Mate (oboje iz Kaštel Staroga). Još kao dijete pokazivao je izrazitu sklonost knjizi, a posebno glazbi. Međutim nije imao uvjeta da se sistematski školuje, pogotovo zato što mu je otac Mate, težak i poštijer, prerano umro, a briga o uzdržavanju sedmeročlane obitelji pala je na njegova malodobna pleća. Vrlo je rano pristupio Pjevačko-tamburaškom zboru „Bijaćka vila“ u Kaštel Novome, u kojemu je pjevao i svirao u tamburaškome zboru. Prvu glazbenu poduku dobio je od dirigenta „Bijaćke vile“ Ivana Berketa, a uz pomoć župnika i svoga sumještanina don Nikole Škarice i „nekih imućnijih ljudi iz sela“, privatno se usavršavao kod nekih „učitelja pjevanja“ i maestra Josipa Hatzea u Splitu.

Od 1908. godine Barišin je u Kaštel Novome svirao u pravaškoj Glazbi Hrvatskoga sokola, da bi 1911. u rodnome mjestu utemeljio Hrvatsko glazbeno društvo „Svačić“. U tome društvu bio je kapelnik limene glazbe, zborovođa, a jedno vrijeme i voditelj tamburaškog zbora. Sa „Svačićem“ je gostovao diljem Dalmacije, a nastupio je i u Zagrebu, na sprovodu Stjepanu Radiću. Glazba mu je bila jedina preokupacija. Bio je strasni čitač, pa je iz ljubavi prema književnosti uoči Prvog svjetskog rata inicirao osnivanje knjižnice „Strossmayer“ u Kaštel Starome, 1914. godine. Pri „Svačiću“ je utemeljio i diletantsku družinu u kojoj je djelovao kao redatelj, glumac i scenograf. Barišin je između dvaju svjetskih ratova jedno vrijeme podučavao tamburaški zbor u Grohotama na otoku Šolti. To je i jedino njegovo djelovanje kao dirigenta izvan Kaštel Staroga.

Od prosinca 1935. godine bio je predsjednik ogranka Seljačke sloge u Kaštel Starome, pri kojemu je iduće godine utemeljio i vodio istoimeni muški zbor. I s tim je zborom ostvario niz gostovanja i zapaženih nastupa. Barišin se također bavio skladanjem i melografskom djelatnošću. Od njegovih melografskih zapisa sačuvalo se nekoliko božićnih i korizmenih pučkih napjeva iz Kaštel Staroga, a od skladbi su se sačuvale samo tri (Kaštelanka mazurka za tamburaški zbor, te Psalam 5 i Hvali Sion spasitelja za muški zbor).

Nekoliko desetljeća obnašao je dužnost zborovođe i orguljaša župne crkve Sv. Ivana Krstitelja u Kaštel Starome te pokazao da je „ dosta vješt na pratnji ne samo koralnih misa, nego i misa u figurativnom pjevanju“. Barišin je pratio suvremena glazbena zbivanja, pa je na programu „Svačića“, uz plesnu glazbu 19. stoljeća (valceri, polke, mazurke itd.), imao tanga i fokstrote, a uoči Drugoga svjetskog rata osnovao je i „Svačić-jazz“ plesni sastav. Uz bavljenje poljodjelstvom, Ivan Barišin je vodio knjigovodstvo Poljodjelske zadruge u Donjim Kaštelima. Taj je posao obavljao zahvaljujući završenom jednogodišnjem tečaju pri Carsko-kraljevskoj poljodjelskom školi u Splitu (1907. godine) i kasnije završenom zadrugarskom tečaju u Splitu. Zanimljivo je da je nakon propasti vinove loze od filoksere među prvima u Kaštelanskom polju primijenio zeleno cijepljenje na američkoj podlozi.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, Barišin se uključuje u rad sjedinjene donjokaštelanske glazbe KUD-a „Sloboda“, od 1948. poznatiju kao Narodna glazba Donja Kaštela, ali nakon nekoliko godina, zbog narušenoga zdravlja, prestaje s aktivnim djelovanjem. Nakon duge i teške bolesti preminuo je u Kaštel Starome 18. kolovoza 1966. u 78. godini života. Na posljednji počinak ispraćen je od shrvane obitelji, brojnih prijatelja i štovatelja uz melodije svojih bivših učenika – glazbara Narodne glazbe. Iako se nije školovao redovnim putem, u povijesti Kaštel Staroga do danas se nije rodio glazbenik takvoga profila kao što je bio Ivan Barišin, koji je bio kapelnik, zborovođa, orguljaš, melograf, glazbeni pedagog, skladatelj i neumorni promicatelj glazbene kulture.