Ivan Baras - "Rolet" (1933.-2008.)

PREDSJEDNIK NARODNE GLAZBE DONJA KAŠTELA (1978.-1990.) I HGD “ZRINSKI”  (1995.)

 

Ivan (Ivica) Baras rođen je 18. travnja 1933. godine u glazbarskoj obitelji u Kaštel Štafiliću. Kao dječak je bio jako mršav pa su mu se vidjela rebra što je prijatelje podsjećalo na rolete od čega potječe nadimak “Rolet“. Dolazi iz imućnije obitelji oca Vicenca i majke Jele (djevojačko Đirlić). Imao je dva brata (pok. Lovre, pok. Dušan) i sestru  (pok. Marija).  Završio je osnovoškolsko obrazovanje u školi “Ante Beretin“ u Kaštel Novom i višu ekonomsku školu u Splitu. Radio je u trgovačkoj firmi DALMA Kaštela gdje je bio dugogodišnji direktor sve do 1991. godine kada odlazi u mirovinu. Sa suprugom Milenom ima dvoje djece – Vicenca i Jelenu

 

Otac Vicenco bio je dugogodišnji glazbar, pa je Ivan već 1945. godine kao mladić u dobi od 12 godina došao u u tadašnju Narodnu glazbu Donja Kaštela pritom nastavljajući obiteljsku tradiciju. U Školi mladih (današnja Glazbarska škola) počeo je svirati trombon, da bi već sljedeće 1946. godine ušao u orkestar. Nakon 12 godina aktivnog članstva i stečenog glazbarskog iskustva, preuzima dužnost tajnika koju obavlja od 1958. do 1978. godine, nakon čega postaje uspješan i karizmatičan predsjednik u razdoblju od 1978. do 1990. i kratko 1995. godine. U razdoblju njegovog rada u različitim upravnim tijelima Glazbe, osvojena su brojna prva mjesta na međunarodnim, regionalnim i općinskim natjecanjima puhačkih orkestara od kojih je najznačajnije ono iz Fürstenfelda (Austrija) na 102. Međunarodnom festivalu i prvo mjesto na 1. Festivalu duhačkih orkestara Hrvatske u Čakovcu 1968. Uspjesi iz Fürstenfelda i Čakovca dolazi kada je “Rolet” bio u svojstvu tajnika, dok je Vinko Klišmanić nadimka „Mandica“ bio predsjednik.

Svirao je u glazbi pod dirigentskim palicama Jože Bruna, Ivana Marinkovića, Stjepana Premužića (do 1959.), Vida Kuzmanića (1959.-1980.), Ante Vuletina “Grinteša” (1981.-1982.), Berislava Vuletina (1982.-1991.) i Šime Lukšića (1992.-1996). Baras je 1984. godine na prijedlog  Društva odlikovan za rad u kulturno-umjetničkom amaterizmu visokim državanim odličjem “Orden rada” sa zlatnim vijencem.

 

Živio je za glazbu, među najzaslužnijima je za uređenje današnjih prostorija glazbenog društva u Kaštel Starom (poviše “zadruge” – bivši “Majmunski raj”), različite brojne donacije, sponzorstva, te zavidan napredak ustroja i djelovanja glazbe u svakom smislu. Bio je izuzetno aktivan u promociji Kaštela i svog Društva, a posebno su dirljivi brojni epitafi koje je sam pripremao za preminule glazbare (izdvajaju se epitafi za Jakova Vuletina i Antu Pensu “Drinovića”). Činio je za svoje mjesto što je god mogao, pa je tako bio dugi niz godina predsjednik Mjesne zajednice Donja Kaštela. O njemu najbolje govori situacija u kojoj, kada su se dijelili službeni telefoni u mjesnoj zajednici, sebi nije htio uzeti ništa kako ne bi potencijalno netko pomislio da želi steći privatnu korist. Bio je aktivan u društvenom životu Donjih Kaštela, volio je ljude i nije ih dijelio po svjetonazoru. U glazbi je bio aktivan do 1995. godine, dok je 2002. godine prisustvovao svečanoj sjednici HGD “Zrinski” povodom 150. obljetnice djelovanja prigodom čega su njemu i ostalim umirovljenim članovima uručene diplome Društva. 

 

“Rolet” je preminuo u nedjelju 15. lipnja 2008. godine u 75. godini života. Glazbari HGD “Zrinski” su svirali na posljednjom ispraćaju na mjesnom groblju svetog Josipa u Kaštel Štafiliću – kako i priliči čovjeku koji je zadužio glazbu za generacije. 

Predsjednik Ivan Baras i Narodna glazba Donja Kaštela - Kaštel Stari, 1986.
Ivan Baras i Narodna glazba Donja Kaštela - Kaštel Stari, 1986.
Ivan Baras (sjedi prvi slijeva) na svečanoj skupštini HGD "Zrinski" povodom 150. obljetnice - Kaštel Stari, 2002.