Andro Sentinella (1897.-1970.)
Gostujući kapelnik HGD „Bijać“
Kao dječak svirao je klarinet u trogirskoj Narodnoj glazbi, gdje je od kapelnika Ivana Bozzottija dobio prvotnu glazbenu poduku. Nakon Prvog svjetskog rata u Splitu postaje učenik češkog skladatelja i dirigenta Cyrila Metodeja Hrazdire. Kod njega izučava harmoniju, kontrapunkt, orkestraciju i kompoziciju, a 1925. godine odlazi na stručno usavršavanje u Zagreb i Prag. Na praškom konzervatoriju započinje studij kompozicije u klasi Josefa Bohuslava Foerstera, ali ga nakon kraćeg vremena zbog zdravstvenih razloga prekida i vraća se u domovinu.
Tijekom vrijednog i bogatom glazbeničkog života Sentinella djeluje kao dirigent, skladatelj, glasovirač, klarinetist, orguljaš i glazbeni pedagog. Godine 1919. u Trogiru je jedan od utemeljitelja i umjetnički voditelj Pjevačkog društva „Kolo“ i od 1922.-1924. kapelnik Narodne glazbe. U Šibeniku boravi do 1935. godine i najaktivnija je osoba u glazbenom životu grada:kapelnik je šibenske Narodne glazbe (1924.-1925., 1926.-1931.). zborovođa Pjevačkog društva Kolo, dirigent Filharmoničkog društva, glazbeni učitelj na gimnaziji, učiteljskoj školi i sjemeništu, orguljaš i zborovođa u šibenskoj katedrali i povremeni dirigent još dvaju pjevačkih društava.
U Trogiru ponovno djeluje od 1935.-1939. godine, i to kao kapelnik Narodne glazbe i dirigent Pjevačkog društva „Kolo“. Od 1939.-1941. godine ponovno djeluje u Šibeniku, a početkom Drugoga svjetskog rata odlazi u Zagreb gdje predaje na Vojnoj glazbenoj školi i nastupa kao klarinetist u Domobranskoj vojnoj glazbi. Godine 1947. Sentinella se vraća u Trogir gdje obnaša dužnost kapelnika Narodne glazbe, dirigenta Pjevačkog društva „Kolo“, tamburaškog i harmonikaškog orkestra, a i nastavnik je glazbenog odgoja u osnovnoj školi. Od umirovljenja do svoje smrti je orguljaš i zborovođa Zborno-opatske crkve u Trogiru.
Skladao je za glasovir, orgulje, glas i glasovir, violinu i glasovir, zborove a cappella, te zborove uz glasovirsku ili orguljsku pratnju. Od Sentinellinog skladateljskog opusa do danas je poznato dvadesetak skladbi i sva baleta (Pepeljuga, Snježana i sedam patuljaka), ali sama spoznaja da je autor kojega krasi temeljito teorijsko znanje i bogata invencija.
Uza svu svoju glazbeničku zauzetost, za puhački orkestar je transkibirao niz djela opernih skladatelja, obrađivao narodne napjeve, a istakao se kao melograf šibenskih cekvenih pučkih napjeva. Dobitnik je nagrade Saveza muzičkih društava Hrvatske.
