Glazba Hrvatskoga sokola, Kaštel Novi (1908. - 1914.)
Početkom 20. stoljeća, stranačko nadmetanje između donjokaštelanskih narodnjaka i pravaša dovelo je do osnivanja novih prosvjetnih, glazbenih i športskih društava. U to je vrijeme bilo uobičajeno da sokolska društva imaju vlastitu glazbu ili manji puhački sastav (fanfaru ili kapelu). U skladu s tim, pravaši u Kaštel Novom, okupljeni oko Hrvatskoga sokola u Kaštelima, započeli su u drugoj polovici 1908. godine inicijativu osnivanja Glazbe Hrvatskoga sokola, budući da nisu mogli računati na Glazbarski sklad koji je nastupao na događanjima narodnjačkoga Hrvatskoga sokola u Donjim Kaštelima. Puhački orkestar pri sokolskom društvu bio je nezamjenjiv u praćenju javnih sokolskih vježbi i sletova, kao i u sudjelovanju u raznim mimohodima, vjerskim i pokladnim svečanostima, društvenim plesovima te drugim manifestacijama, koje su najčešće organizirali Hrvatski sokol u Kaštelima i Hrvatska čitaonica u Kaštel Novom. U tom se duhu, na inicijativu staroste Damjana Katalinića, osnovala Glazba Hrvatskoga sokola čiji je glavni pokretač i kapelnik bio voditelj Bijaćke vile i mjesni orguljaš Ivan Berket. Od članova koji su bili iz svih triju donjokaštelanskih mjesta, potekla dva donjokaštelanska kapelnika: Ivan Barišin iz Kaštel Staroga i Ivan Jerić Miš iz Kaštel Štafilića. Uprava Hrvatskoga Sokola u Kaštelima nabavila je glazbala za puhački orkestar, a djelovali su u prizemlju reprezentativne zgrade trgovca Vinka Ivanca na Brcu u Kaštel Novom. U istoj zgradi, na prvome katu, nalazila se dvorana Bijaćke vile, dok je na drugome katu od 1909. godine bila i Hrvatska čitaonica. Berket je, zahvaljujući nekolicini članova koji su ranije svirali u „njegovoj“ novskoj Narodnoj glazbi, već nakon sedam mjeseci pripremio glazbare za javne nastupe. Prvi zabilježeni nastup Glazbe Hrvatskoga sokola bio je društveni ples u veljači 1909. godine.
Zbog spletki suparničkog narodnjačkog Hrvatskoga sokola iz Donjih Kaštela, pravaški je Hrvatski sokol 3. listopada 1909. isključen iz Hrvatskoga sokolskog saveza pa je, slijedom toga, i glazbi bilo onemogućeno djelovanje. Međutim, u međuvremenu se priključio župi Krešimir u Šibeniku gdje je djelovao neko vrijeme. Situacija se značajno promijenila 1911. godine, kada su se kaštelanski pravaši prvi pridružili Hrvatskoj sokolskoj zajednici u Splitu. To je odredilo buduće djelovanje Društva, pa su se, uz ambiciozne ciljeve, u narednim godinama organizirali brojni izleti i gostovanja. Tijekom svoga djelovanja, glazbari su uspješno nastupali u Betini, Dubrovniku, Kamenu, Omišu, Splitu, Supetru, Šibeniku, Vranjicu, Žrnovnici i drugdje. Kraće turbulentno razdoblje zabilježeno je neposredno prije rata, kada je došlo do spora između uprave i kapelnika Berketa. Spor je, očito, brzo riješen jer je Berket nastavio obnašati dužnost kapelnika. Prema Berketovom svjedočanstvu, djelovanja ovoga glazbenoga društva prestalo je 29. srpnja 1914., dan nakon što je Austro-Ugarska Monarhija objavila rat Kraljevini Srbiji. Tada je došlo do vojne mobilizacije kapelnika Berketa i svih članova rođenih nakon 1872. godine.
Jedino ovo kaštelansko glazbarsko društvo nije obnovilo svoj rad nakon završetka Prvoga svjetskog rata. Ipak, pojedini su glazbari nastavili kontinuitet glazbarskoga djelovanja pridružujući se štafilićkom Bijaću ili staroseljskom Svačiću.
