Narodna glazba Donja Kaštela (1951. – 1987.)
U prvim poslijeratnim godinama Glazba se pomlađuje, ali joj pristupaju i bivši vojni muzičari rodom iz Donjih Kaštela. U veljači 1951. godine, predsjednik Vice Zaninović u ime Saveza kulturno-prosvjetnih društava NRH dodjeljuje Diplomu Narodnoj glazbi Donja Kaštela (u diplomi navedeno Narodna glazba “Sloboda” Kaštel Novi) za „aktivnost i postignute rezultate na kulturno-prosvjetnom polju“.
1952. godine Glazba slavi 100. obljetnicu postojanja, te je tim povodom organizirala brojne koncerte i nastupe u Kaštelima, Splitu, Trogiru, dok se centralna proslava organizirala u društvenim prostorijama zvanim «Majmunski raj». Vrijedno je istaknuti da su na proslavi bila tri predratna učitelja glazbe: iz Štafilića Ivan Jerić «Miš», iz Novoga Ivan Berket i iz Staroga Ivan Barišin “Keroba, te je svaki od njih dirigirao po jednu koračnicu.
Nakon proslave Glazba je dobila kapelnika iz mornaričke muzike Jožu Bruna, inače izvrsnog poznavatelja glazbe koji je vodio strogo računa o štimanju i dinamici, tako da glazba poprima sasvim drugu kvalitetu. Broj nastupa se povećavao svake godine te je nova kvaliteta dolazila do izražaja. Iza Bruna, na mjesto kapelnika dolazi Ivan Marinković koji je preuzeo Školu mladih u kojoj pored njega mlade podučavaju i Jakov Vuletin, Duje Ivić i Jozo Tranfić. Nakon Marinkovića, Glazba uspijeva dovesti za kapelnika mornaričkog kapelnika, tada “majora” Stjepana Premužića koji je glasio za vrhunskog majstora. Premužić je uveo rad, red i disciplinu, te se sve više napredovalo. Nastupa se na mnogim prigodnim manifestacijama, kako u Kaštelima tako i u susjednim mjestima, iako najčešće u Splitu koji tada još nije imao limenu glazbu. Narednih godina nastupa se na regionalnim festivalima u Sinju, Splitu i Šibeniku te republičkim festivalima u Karlovcu (1. Republički festival između 1952. i 1957. pod vodstvom kapelnika Stjepana Premužića), Zagrebu, Čakovcu (1. Festival duhačkih orkestara Hrvatske 1. i 2. lipnja 1968. godine), Senju (senjska tvrđava) i Rijeci (putovalo se brodom) gdje su u potpunosti osvojena prva mjesta – osim u Karlovcu gdje se prvo mjesto dijelilo s glazbom “Braća Kavurić” iz Zagreba. Među tolikim glazbama koje su sudjelovale na ovim festivalima kao što su glazba iz Rijeke, Opatije, Šibenika, Senja, Metkovića, Ludbrega, Duge Rese, Zagreba (orkestar ZET-a) i Vinkovaca jedino je donjokaštelanska glazba sudjelovala na svim festivalima uz glazbu “Braća Kavurić” i glazbu iz Varaždina. Ovo razdoblje je zapisano kao jedno od najuspješnijih u povijesti donjokaštelanske glazbe.
1958. godine održan je izvanredan koncert u bašti hotela «Palace», gdje se među publikom nalazio i zamjenik gradonačelnika Beča dr. Mart Herberth. Nakon koncerta, predstavnici Uprave hotela su pozvali kapelnika Premužića, predsjednika društva Vinka Klišmanića “Mandicu” i tajnika Ivana Barasa “Roleta” na razgovor s gospodinom Herbethom koji se, oduševljen koncertom, ponudio preko poznanstava dovesti Glazbu u Austriju na veliki međunarodni festival u Fürstenfeld (Štajerska, Austrija). Nakon dva tjedna uspostavljen je kontakt sa savjetnikom Štajerske dr. Hizl-om, te je Ivan Baras bio zadužen za organizaciju. Tadašnji kapelnik Premužić, kao vojno lice i prvi čovjek mornaričke vojne glazbe nije mogao ići na put u Austriju pa je predložio upravi Glazbe da pronađe drugog kapelnika, a sve kako se ne bi propustilo bitno gostovanje.
U prosincu 1958. godine, Narodna glazba dobiva izuzetno priznanje u obliku Diplome Prosvjetne skupštine kotara Splita za „postignute rezultate u kulturno-prosvjetnom radu“ koju potpisuju tadašnji predsjenik kotara Andrija Dujić.
1959. godine mjesto voditelja orkestra napušta Premužić te je uslijedila potraga za novim kapelnikom, gdje je Rolet kontaktirao Vida Kuzmanića, vrhunskog dirigenta i bivšeg direktora splitske opere koji je slovio kao kontrabasista europskog ranga. Kuzmanić je inače čuo za glazbu iz Donjih Kaštela, ali nije poznavao kvalitetu pa se jedne večeri došao upoznati s radom glazbe s obzirom da se nije mogao kockati sa svojim autoritetom. Nakon preslušanja orkestra Kuzmanić (inače porijeklom s otoka Visa) se iste godine prihvatio dužnosti kapelnika i ostao na čelu pokazat će se vrlo uspješnih 21 godinu (1959.-1980.) na obostrano zadovoljstvo. Pod novom dirigentskom palicom počelo se ozbiljno raditi i pripremati za festival. U toj godini održan je simfonijski koncert, kritike su bila više nego pozitivne (tada dosta manjih vojnih orkestara nije moglo dati takvu kvalitetu izvedbe). Održan je i zajednički koncert s opernom pjevačicom gdje je u publici nazočio i vrhunski kapelnik i skladatelj Silvije Bombardelli, koji se nakon koncerta preporučio Roletu da bi mu bilo zadovoljstvo voditi naš orkestar.
Ove godine glazbar Berislav Vuletin “Bere” osniva veliki revijalni orkestar “Jadran” pri Narodnoj glazbi. Revijalni orkestar je brojio 24 svirača koji su bili uglavnom svi iz Narodne glazbe osim Britvića iz Kaštel Kambelovca koji je svirao tenor saksofon. Sastav je ima vokalne soliste (Ivo Jurić) i baletnu sekciju, a prevladavao je program kancona i mediteranske glazbe po inspiraciji melodija s festivala San Remo u Italiju .
U kolovozu iste godine putuje se na 10 dana u Fürstenfeld na 102. Međunarodni festival puhačkih orkestara, inače prvi susret donjokaštelanske glazbe na međunarodnoj sceni u konkurenciji glazbi iz Austrije, Belgije, Danske, Francuske, Njemačke, Švicarske i Italije. Festival se rangirao u četiri kategorije – niža, srednja, viša i umjetnička. Do tada nagrade su se osvajale u četiri natjecateljska ranga, dok je umjetnički dio bio nedostižan. Glazbe nisu mogle birati kategoriju već je žiri samostalno rangirao glazbe nakon ocjenjivanja izvedbe. Članovi žirija su bila tri priznata stručnjaka iz Švicarske, Njemačke i Austrije. Naši glazbari su dočekani na visokom nivou te su bili smješteni u privatnim domaćinstvima u dva obližnja mjesta: Bad Loipersdorf i Dobersdorf. Jednu grupu vodio je Vinko Klišmanić “Mandica”predsjednik, a drugu Ivan (Ivica) Baras, tajnik i voditelj puta. U Fürstenfeld se putovalo s Österreich Postbus. Festival se održavao u šatoru s 4.000 sjedećih mjesta. Svaka glazba nastupala je s dvije skladbe po vlastitom izboru, a naši glazbari su odabrali “Splitsku rivu” i “Toscu” koje su odsvirane fantastično bez imalo treme, što je potvrdio strahoviti aplauz. O samom oduševljenju našom izvedbom dokazuje scena iza druge skladbe, kada se gospodin dr. Hizl, savjetnik Štajerske i glavni organizator popeo na tribinu i zamolio da se odsvira kompletan koncert. Naravno, Glazba je zasvirala “Tajfel zug” (Vražji jezik), “Koncertnu polku za trubu i orkestar” (solist na trubi Vinko Pensa “Drinović”), te se završilo s koračnicom “General Mond”. Oduševljenje i emocije je bilo teško opisati o čemu svjedoče brojni glazbari koji su tada nastupali. Nakon nastupa glazbari su proveli večer u velikoj gostionici, gdje ih je tajnik općine počastio s dvije bačve piva od 50 litara. Oko ponoć uslijedilo je proglašenje pobjednika preko televizije koja je pratila cijeli festival. Narodna glazba Donja Kaštela osvojila je prvo mjesto u umjetničkoj kategoriji s maksimalnih 62 boda, a kapelnik Kuzmanić je dobio za dirigiranje maksimalnih 10 bodova – sveukupno 72 boda! Ovo je bilo prvi put u 102 godine postojanja festivala da je jedna amaterska glazba ušla u umjetničku kategoriju, a kada su objavljeni rezultati predsjednik stručnog povjerenstva iz Švicarske dao je obrazloženje, gdje ističe da nije vidio lošije instrumente koji tako skladno štimaju dok se mekšeg muziciranja može čuti samo kod profesionalaca. Neki su čak i posumnjali da su neki od glazbara profesionalci, no kada su vidjeli žuljave ruke u vrhunskih basista Pave Kuzmanića i Marina Bućana zvanog “Bumbući”, sve su sumnje prestale. Nakon osvajanja festivala i velikog slavlja, glazbari su još održali koncerte na trgu u Fürstenfeldu , gradskom parku u Grazu, tvornici električnih lokomotiva koja je financirala put do Beča, te u tvornici Puntigamer Bier. Iako je bilo zamolbi za sviranje uz novčanu nagradu moralo se držati ranije utvrđenog rasporeda, a koncerte se mogli dati samo uz pristanak festivalskog odbora. Uspjeh iz Fürstenfelda je najvrijednije međunarodno priznanje koje je otvorilo put ostalim festivalima i dobrom glasu, ali to je ujedno bila i obveza za još više rada, reda i discipline.
Slijede brojna domaća gostovanja te nastupi na promenadnim koncertima u Mađarskoj i Italiji gdje su naši glazbari bili rado pozivani zbog svog izvanrednog muziciranja. Najuspješnije razdoblje iza II. svjetskog rata bilo je upravo pod vodstvom Vida Kuzmanića (od 1959. do 1980. godine) u kojem je Narodna glazba Donja Kaštela dobila brojna domaća i međunarodna priznanja. Prva mjesta ponovno su se osvajala na mnogim općinskim, regionalnim i državnim smotrama. U ovom razdoblju glazbari su bili i domaćini organizirajući koncerte u Kaštelima glazbama “Braća Kavurić” iz Zagreba i “Okresny Osvetovy Dum” iz Kolina (ČSSR).
Šezdesetih godina glazba je svirala brojne pogrebe (u prosjeku sedam mjesečno), ne samo u Donjim Kaštelima već i na starim grobljima u Lukšiću, Gomilici, Kambelovcu i okolnim mjestima (Okrug Gornji, Veliki Drvenik, Trogir i u Kaštelanskoj zagori). Održano je više koncerata ispred dvorca Vitturi u Kaštel Lukšiću. 25. lipnja 1961. sudjeluje se na susretu orkestara u Trogiru. U subotu i nedjelju 7. i 8. srpnja 1962. godine odlazi se na Republički festival u Senj prigodom 120. obljetnice Gradske glazbe Senj.
Godine 1965. glazbari sudjeluju u snimanju igranog filma “Čovik od svita” s popularnim Borisom Dvornikom u glavnoj ulozi (film dostupan na YouTubeu).
1967. godine u velikom požaru izgorile su prostorije društva i arhiv glazbe HGD “Biranj” Kaštel Lukšić, prigodom čega su donjokaštelanski glazbari pokazali kolegijalnost pomogajući u obnovi notne arhive i instrumenata koliko su god mogli.
Prva dva dana u lipnju 1968. godine bila su rezervirana za 1. Festival duhačkih orkestara Hrvatske u Čakovcu, na kojem je Narodna glazba Donja Kaštela pod vodstvom Vida Kuzmanića imala čast biti dio 11 najboljih orkestara tadašnje države gdje je ujedno osvojeno povijesno prvo mjesto! Na prvom nastupu na službenom festivalu hrvatskih orkestara donjokaštelanski glazbari su izveli “Masaryka” (Obruča), “Nabuccodonosor” (G. Verdi) i “Kroz splitsku rivu” (I. Dominis).
Godine 1969. održan je festival općine Split u organizaciji Narodne glazbe Donja Kaštela. Pored domaćina na festivalu su sudjelovale glazbe iz Kaštel Sućurca, Kaštel Lukšića, Klis-Kose, Žrnovnice i Podstrane. Na tom festivalu donjokaštelani osvajaju prvo mjesto i 10.000 dinara. Iste godine 26. listopada Narodna glazba Donja Kaštela dobiva još jednu u nizu velikih priznanja, ovaj put možda dotada najznačajniju u obliku Diplome Općinske skupštine Općine Split za „naročite uspjehe postignute u području nauke i kulture“. Da je ovo uistinu posebna nagrada govori podatak da je to prvi put da amatersko društvo dobiva nagradu Splita! Ove godine odlazi se na međunarodnu smotru VII. Kmochov Kolin u ČSSR gdje u konkurenciji 22 države, donjokaštelanski glazbari ostvaruju izuzetan uspjeh za što su i osvojili diplomu, pokal i bistu Velikog Prokopa koji i danas krasi prostorije društva. U Kolin se išlo vlakom preko Beča, a natrag preko Budimpešte, dok je cijeli put trajao 12 dana uz nezapamćeno gostoprimstva domaćina.
1971. godine se na preporuku stalne konferencije gradova odlazi u Suboticu i okolna mjesta s većinski hrvatskim stanovništvom gdje je održano nekoliko kvalitetnih koncerata.
23. i 24. lipnja 1973. glazbari sudjeluju na 4. Susretu limenih glazbi u Pazinu gdje se pod dirigentskom palicom Kuzmanića izvodi sedam skladbi navedenih u službenom letku Susreta (“Masaryk”, “Nabucco”, “Splitski akvarel”, “Melodija”, “Pjesma sna” i vokalni solisti Vlado Orlić i Stanibor Vuletin, “Kaštelanski divertimento“ i solist Vlado Orlić, “General Mount”). Na ovom Susretu sudjelovala je i Šibenska narodna glazba kojom je dirigirao Ante Vuletin iz Kaštel Štafilića. Tjedan dana iza gostovanja u Pazini (30.06.-01.07.) odlazi se na V. Smotru narodnih glazbi općine Split u Žrnovnicu u organizaciji Narodne glazbe “12 listopad Žrnovnica” gdje su glazbom dirigirali Berislav Vuletin i Vid Kuzmanić.
Svake godine su održavani nastupi na različitim pozornicama u Kaštelima i okolici, pa tako valja izdvojiti koncert održan 5. kolovoza 1973. na obali ispred tadašnjeg Turističkog biroa u Kaštel Starom. Interesantan detalj ovog koncerta je što su dirigirala dva vrsna dirigenta, prvi dio Berislav Vuletin, a drugi dio Vid Kuzmanić dok je na plakatu kao solist skladbe “Vražji jezik” izdvojen iznimni trubač Vinko Pensa.
U prosincu 1975. godine glazbari zaslužuju Diplomu Turističkog društva Donja Kaštela povodom 20 godina rada Turističkog društva, a u znak priznanja na doprinosu na razvoju turizma u Donjim Kaštelima.
Na dan 27.10. 1976. prigodom Dana oslobođenja Kaštela, Narodna glazba zaslužuje Priznanje mjesne zajednice Donja Kaštela za “dugogodišnji doprinos na razvoju kulture u mjesnoj zajednici Donja Kaštela“.
13. srpnja 1977. Narodna glazba Donja Kaštela sudjeluje na 9. Smotri narodnih glazbi općine Split u Solinu gdje u konkurenciji glazbi KUD-a “Ljubić” Podstrana, “12 listopad” Žrnovnica, KGD “Mosor” Klis-Kosa, Gradske glazbe “Varoš” Split, HGD “Putalj” Kaštel Sućurac i KUD-a “Biranj” (kojeg je tada vodio Ante Vuletin “Grinteša”) ostvaruje prvo mjesto i prolazak na nacionalnu smotru, odnosno festival duhačkih orkestara. Glazba je ostvarila uspjeh izvedbom skladbi “Laks konjica”, “Domovini i ljubavi“, “Daleko je moj Split“, “Dalmatinka“ i skladbama Jakova Gotovca; “Đula pred kućom sjedila“, “Mila Gojsalić“ i “Ero s onoga svijeta“ uz sopranisticu Mirjanu Donadini.
24. i 25. rujna 1977. godine odlazi se na 3. Festival duhačkih orkestara u Karlovac gdje se nastavio uspješni niz redovitog uspješnog kvalificiranja i sudjelovanja na najvećim manifestacijama za orkestre u okvirima tadašnje države. Prema navedenim podacima iz festivalskog letka, 45 glazbara pod vodstvom Kuzmanića izvelo je “Laku konjicu”, “Partizanka”, zatim uz solisticu Mirjanu Donadini skladbe “Domovini i ljubavi”, “Splitski akvarel”- arija iz I. čina, “Ero s onoga svijeta” i ariju Mile Gojsalića iz istoimene opere.
Od 1977. godine postupno počinje silazna putanja Narodne glazbe, broj članova se znatno smanjuje pa uprava poduzima sve kako bi Škola mladih postala što djelotvornija. Zahvaljujući uspješno provedenim audicijama u školi su odgojene tri vrijedne generacije (1979/80., 1981./82. i 1985./86.), s velikim brojem članova koji su uspješno zamijenili one koji su napustili Društvo.
1978. godine ulogu predsjednika preuzima Ivan Baras (dotadašnji tajnik koji je je bio na toj poziciji od 1953. godine) koji će provesti sljedećih 25 godina u toj ulozi, što ga ujedno čini najdugovječnijim predsjednikom Glazbe do danas. 1. i 2. srpnja 1978. sudjeluje se na 10. Smotri limenih glazbi općine Split u Kaštel Sućurcu.
1979. godine TV Zagreb u Donjim Kaštelima snima emisiju „Prijatelji glazbe” o KUD-u Kaštela i sekcijama koji djeluju u okviru njega uključujuči i Narodnu glazbu Donja Kaštela koja je bila jedna od sekcija. Također se iste godine održala općinska smotra u Kaštel Lukšiću.
Na audiciji 1979. godine u Školu mladih je primljeno više od 40 kandidata, najviše zahvaljujući učiteljima Anti Vuletinu “Grinteši” (limeni instrumenti) i prof. Vladimiru Sviloviću (drveni instrumenti) više od 30 ih je uspješno završilo školu i prešlo u orkestar kojeg je do tada vodio maestro Vid Kuzmanić. 1980. godine (28-29.6.1980.) nastupa se na 12. Smotri limenih glazbi općine Split u Kaštel Lukšiću. Krajem 1980. godine Društvo napušta dugogodišnji voditelj maestro Vid Kuzmanić (odazvao se molbama Šime Slavića, Dinka Karuze Mokija i drugih, te je preuzeo višku Narodnu glazbu kojoj je nakon 125 godina postojanja opasno “zazvonilo” rasulo), a zamjenjuje ga voditelj Ante Vuletin “Grinteša“. Na odlasku Vid Kuzmanić dobiva Osobnu nagradu općine Kaštela, a drugu Skupnu nagradu dobiva Društvo. Iste godine Ivica Baras biva odlikovan za amaterski rad najvišim odličjem “Ordenom rada” sa zlatnim vijencem.
Prvi broj Slobodne Dalmacije u 1981. godini donosi veliki članak o radu KUD-a Kaštela (1.-2.01. str. 6.). 27. i 28. lipnja 1981. godine glazbare na 13. Smotri narodnih glazbi Općine Split u Muću Donjem vodi dirigent Ante Vuletin. Novom audicijom ponovno se angažira veliki broj mladih. Njih 20 uspješno završava školu i prelazi u orkestar kojeg uskoro preuzima Berislav Vuletin dok Ante Vuletin ostaje i dalje učitelj mladih. U svibnju iste godine orkestar nastupa u programu svečanog dočeka štafete Mladosti u Splitu za što dobiva Priznanje Općinske konferencije saveza socijalističke omladine Hrvatske.
19. listopada Ante Vuletin dobiva nagradu „27. listopad – Dan oslobođenja Kaštela“ od Mjesne Zajednice Donja Kaštela za 1981. godinu. Nagradu je dobio uz obrazloženje „Ante Vuletin je u toku 1980/81. osposobio 22 mlada muzičara a na daljnjem učenju ima 14 novih muzičara, tako da će se završetkom ovih muzičara dobiti novi sastav mladih muzičara a doprinos za ovaj veliki uspjeh je u neumornom radu Vuletina. Pored ovih uspjeha, osposobio je nekoliko ranijih generacija koji su danas okosnica našeg društva. Isto tako je, pored ovoga, i redoviti muzičar preko 60. godina, a mora se kazati da je upravo ta porodica i najzaslužnija za ov vrstu kulture u Donjim Kaštelima, pošto su jedni od osnivatelja ovog društva prije više od 100 godina koliko su prisutni i neumorni radnici u Društvu“. Obrazloženje se može vidjeti ovdje.
U čast obilježavanja 130. obljetnice Narodne glazbe, 23. i 24. listopada 1982. godine organizira se 14. Smotra glazbi općine Split u kino dvorani Plavog Jadrana u Kaštel Starome, a naši glazbari se iskazuju kao vrlo uspješni domaćini i organizatori koji su ugostili glazbe KUD “Biranj”, KGD “Mosor” – Klis Kosa, “12 Listopad” Žrnovnica, GG Split i Mjesnu glazbu “Putalj” iz Sućurca. Od ostalih nastupa u ovoj godini valja spomenuti pet koncerata, nastupe na Zagorskoj olimpijadi u Labinu i obilježavanje Dana Ustanka SRH. 29.10.
Početak 1983. započinje s tužnim događajem. U 77. godini života preminuo je Ante Pensa “Drinović”, dugogodišnji predsjednik KUD-a Sloboda i Narodne glazbe, vrsni glazbar i član Društva sve do svoje smrti — punih 67 godina. Glazba mu je svirala na pogrebu uz oproštajni govor i izraze sućuti u Slobodnoj Dalmaciji. Na godišnjoj skupštini Društva u veljači 1983. promovirano je čak 29 novih mladih glazbara koji su završili glazbarsku školu. Ove godine TV Zagreb po drugi puta snima emisiju „Prijatelji glazbe“ u Donjim Kaštelima gdje nastupa Narodna glazba i druge sekcije KUD-a Kaštela. U travnju 1983. godine Narodna glazba gostuje na Aprilskim danima kulture Sijekovac. Putovalo se vlakom te se iskoristila prilika za posjet rafineriji u Bosanskom Brodu. U srpnju se odlazi u Žrnovnicu na 15. Smotru limenih glazbi općine Split (9.-10.7.1983.). Na dan 27. listopada povodom proslave 39. godišnjice oslobođenja Kaštela, Savjet mjesne zajednice Donja Kaštela, kojim predsjeda Ante Grgurević, dodjeljuje priznanje Narodnoj glazbi Donja Kaštela „za istaknutu aktivnost na području društvene, kulturne i ostale aktivnosti“.
1984. godine sudjeluje se na 16. Općinskoj smotri u Podstrani (7.-8. srpanj) za što je dodjeljeno Priznanje, koncertni i revijalni nastupi redovito se održavaju u sklopu “Dalmatinskih večeri”, nastupa se u susjednim mjestima, često zajedno sa zborom KUD-a „Kaštela“.
1985. godine održano je čak 20 koncerata od kojih 14 u Kaštelima (pet zajedničkih koncerata s mješovitim zborom KUD Kaštela), četiri u Trogiru i jedan u Splitu na Peristilu. Valja izdvojiti nastupe na 17. Općinskoj smotri u Kaštel Lukšiću (18.7.1985.) i na Lapadskim večerima u Dubrovniku (07.07.1985.) Pored koncerata, održano je 30-ak javnih nastupa na raznim svečanostima, protokolarnim događanjima i pogrebima, od kojih se izdvajaju nastupi u OŠ Pioniri, nastupi za Dan Žena, na dječjem i velikom karnevalu Donjih Kaštela, u Splitu na susretu Sindikata Jugoslavije i Italije, uveličavanje polaganja vijenaca palim borcima kraj spomenika revolucije u Kaštel Kambelovcu, u osnovnim školama povodom Dana mladosti i prijema pionira u članstvo, na dalmatinskim svečanostima u Donjim Kaštelima, lovačkoj večeri, na rivi u Splitu, za godišnjicu HNK “Val” i na međunarodnoj utakmici Hajduka.
1986. godine glazbari su dobili Priznanje predsjedništva Općine konferencije SSOH Kaštela za „izuzetan doprinos svečanom dočeku i ispraćaju štafete Mladosti u Splitu održane 11.-12. travnja“. 18. travnja održan je koncert na Giričiću u Kaštel Gomilici (program koncerta ovdje).
Polovicom godine odlazi se na zajedničko gostovanje s mješovitim zborom KUD Kaštela i tenorom Antom Ivićem u Stuttgart (lista putnika dostupna ovdje) u Njemačku (svibanj, 1986.). Gostovanje je organizirano posredstvom Kaštelanina Miljenka Donkova, predsjednika regionalne zajednice Jugoslavenskih klubova i društava Stuttgarta, koji je uložio veliki trud i gostoprimstvo da ugosti svoje Kaštelane. Glazba mu se odužila 1989. Priznanjem u obliku počasnog članstva. U Stuttgartu su održana dva velika koncerta sa zborom, a reakcije su bile više nego pozitivne. Da se radilo o uistinu velikom koncertu potvrđuju brojni članci u Vjesniku, Večernjem listu, Oslobođenju i Slobodnoj Dalmaciji. „Impresioniram sam kako je ovdašnja publika primila naš koncert. Primijetio sam na mnogim licima kod publike suze radosnice. Ovu moju večerašnju radost i sreću koju sam doživio ovdje u Stuttgartu pamtit ću dugo. Posebno sam dirnut gestom naših njemačkih kolega-amatera iz Dockweilera, koji su ustali od stolova i priključili se pjevaju. Takvo oduševljenje sviju nas i same publike je baš ono što nas umjetnike podiže, izjavio je Berislav Vuletin“ – dio je članka objavljenog u Vjesniku 20. svibnja. Pregled novinskih članaka s gostovanja u Stuttgartu možete vidjeti ovdje.
29. studenog 1986. zaslužuje se Diploma Općinske konferencije SSOH Kaštela za „uspješno ostvarenje društvene uloge“. Godina je zaključena sa 16 nastupa u Donjim Kaštelima i 8 nastupa u drugim mjestima prigodom obilježavanja državnih praznika i manifestacija, zatim je održano šest koncerata u Donjim Kaštelima i pet koncerata izvan mjesta (Split, Trogir), te je odsvirano 35 pogreba.
Odlukom Skupštine održane 5. veljače i usklađivanjem Statuta 22. prosinca 1986. orkestar mijenja naziv u “Duhački orkestar” Donja Kaštela pod kojim djeluje do listopada 1992. godine.
27. listopada 1987. godine Društvo dobiva svoju posljednju nagradu pod imenom “Narodna glazba Donja Kaštela” u obliku Zlatne plakete i Grba Općine Kaštela koje je uručio predsjednik Skupštine općine Kaštela Mate Barišin, a povodom „izvanrednih 125-godišnjih uspjeha na području glazbenog amaterizma“.
