Glazbar Ivan Vuletin dobitnik Nagrade Grada Kaštela za životno djelo za 2024.
Na 25. sjednici Gradskoga vijeća 14. veljače 2025. usvojeni su prijedlozi Komisije za javna priznanja Grada Kaštela za laureate Grada Kaštela za 2024. godinu.
Među jednoglasno usvojenim prijedlozima bio je i prijedlog HGD-a “Zrinski” za javno priznanje dugogodišnjem glazbaru Ivanu Vuletinu. On je za svojih 66 godina glazbarskoga djelovanja zaslužio Nagradu Grada Kaštela za životno djelo za “izuzetan doprinos razvoju glazbene umjetnosti, njegovanje i očuvanje kaštelanske kulturne i glazbene tradicije te promicanje ugleda grada Kaštela”. Više o prijedlogu vidi OVDJE. Odluka je objavljena u Službenom glasniku Grada Kaštela 4/2025.
Uručenje priznanja upriličeno je na Dan grada Kaštela, 4. ožujka 2025., u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću. Na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća nagrade zaslužnim pojedincima uručili su gradonačelnik Kaštela Denis Ivanović i predsjednica Gradskog vijeća Doris Grgurin, koja je istaknula neizmjeran doprinos laureata zajednici: „Vi ste bogatstvo ovog grada. Vaš rad i trud učinili su Kaštela ljepšim i ugodnijim za život, a vaša postignuća poticaj su svima nama“.
Ivan Vuletin je u razgovoru s novinarima istaknuo da mu ova nagrada predstavlja još jedno priznanje za njegov cjeloživotni rad u Glazbi, a o čemu je izvijestio Dalmatinski portal.
U ime nagrađenih zahvalila se Marica Tadin, predsjednica KUD-a “Ante Zaninović”, istaknuvši kako su nagrade priznanje trudu svih članova udruga koji s ljubavlju rade na očuvanju vrijednosti grada. Posebno je zahvalila obiteljima nagrađenih na podršci, ali i Gradu Kaštela na dugogodišnjoj pomoći i poticanju njihovog rada. Istaknula je kako raditi ono što voliš i kroz to služiti zajednici donosi ne samo sreću i zadovoljstvo, već i uspjeh, dok su ove nagrade vjetar u leđa i poticaj za budućnost, posebno mladima koji se tek uključuju u rad udruga i doprinos zajednici.
O svečanoj sjednici izvijestili su Portal grada Kaštela, Grad Kaštela i Dalmatinski portal.
BIOGRAFIJA IVANA VULETINA
Ivan Vuletin, rođen 2. siječnja 1947. u Kaštel Novom, aktivni je glazbar u donjokaštelanskoj glazbi od 1959. godine, kada je, nakon završetka Škole mladih glazbara (upisane 1957.), ostvario svoj prvi javni nastup u orkestru. Danas, u 2025. godini, njegov ukupni neprekidni glazbarski staž iznosi 66 godina, a aktivno svira udaraljke i klavir.
Izravni je potomak obitelji Vuletin koja predstavlja začetnika najdugovječnije obiteljske glazbarske tradicije u Donjim Kaštelima. Naime, od 1852. godine do danas, ova obitelj je u neprekidnom razdoblju od više od 170 godina imala člana obitelji u glazbi Donjih Kaštela: od Jakova Vuletina “Atile” (jedan od osnivača “Narodne kaštelanske glazbe”) i njegove braće Ivana i Josipa; Jakova “Jakina”, sina Jakova “Atile”; Jakova Vuletina i Antuna Vuletina “Grinteše”, sinova Jakova “Jakina”; Ivana Vuletina “Giovannija”, sina Jakova; do Katarine i Dine, kćeri Ivana “Giovannija”.
Od najmlađih dana isticao se u uzornom ponašanju i ispunjavanju brojnih glazbarskih obaveza. Unatoč uspješnoj i zahtjevnoj profesionalnoj glazbenoj karijeri, ni u jednom trenutku nije prestao s djelovanjem u Društvu u kojem je započeo svoje prve glazbene korake, pritom dajući primjer i inspiraciju generacijama glazbenika s kojima je svirao. U svom djelovanju u donjokaštelanskoj glazbi ostvario je više od 1.500 nastupa (1959. – 2024.) od kojih je najveći broj bio u Kaštelima.
Završio je Osnovnu glazbenu školu “Josip Hatze” u Splitu, gdje su ga podučavale profesorice Zorka Perišić (solfeggio) i Nada Peričić (klavir). Tijekom srednjoškolskih dana prešao je s klavira na trubu kod profesora Edija Radosavljevića. Godine 1960. postao je članom revijalnog orkestra “Jadran” (sekcija “Narodne glazbe Donja Kaštela”). S tim je sastavom nastupao na plesovima u hotelima “Palace” i “Resnik”, restoranu “Plavi Jadran”, društvenim prostorijama Narodne glazbe Donja Kaštela u Kaštel Starome (“Majmunski raj”) i drugdje.
Od 1960. do ≈1967. obnašao je dužnost orguljaša u župi Kaštel Novi za vrijeme službe don Kaje Marovića i don Čire Bubića.
Godine 1964. sklopio je svoj prvi profesionalni ugovor s glazbenom grupom “Edi Radosavljević bend”, koja je kasnije promijenila ime u “Aspalathos Brass”. S ovim je sastavom snimao studijske albume i nastupao duž jadranske obale i inozemstvu. Također, povremeno je svirao u grupi “Enigma” i glazbenom sastavu “Stari batali” s kolegama iz glazbene škole: Oliverom Dragojevićem, Blaškom Župićem, Ivicom Crmarićem i Joškom Radeljakom Dikanom. Kasnije je prešao na klavijature svirajući samostalno u hotelima i kao pratnja estradnim pjevačima na brojnim glazbenim festivalima. Svirao je udaraljke u splitskom Orkestru HRM-a od 1992. do 1998., a od brojnih nastupa s ovim vojnim orkestrom poseban je prvi vojni mimohod Oružanih snaga Republike Hrvatske (1995.)
U svojoj karijeri nastupao je i s Orkestrom HNK-a Split, a tu se izdvaja nastup na premijeri Bizetove opere “Carmen”, pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića. Godine 2006., u organizaciji Veleposlanstva Republike Hrvatske u Italiji, svirao je klavijature na Božićnom koncertu s opernim solistima (M. Bogaverdeš, M. Bubić, S. Kokoškov) pred hrvatskim iseljenicima u Moliseu i Rimu u bazilici sv. Jerolima. Njegova suradnja s brojnim estradnim umjetnicima uključivala je imena poput Josipe Lisac, Tereze Kesovije, Vice Vukova, Miše Kovača i Arsena Dedića. Ivan Vuletin više je puta bio poveznica u dovođenju ovih popularnih pjevača na kaštelanske pozornice, a posebice Vinka Cocu, kojem je bio najbliži suradnik od 1992. do 2013. godine.
Za svoj rad i doprinos kulturno-umjetničkom amaterizmu, Hrvatski sabor kulture dodijelio mu je Dijamantnu diplomu za 40 i više godina rada (2002.) i Povelju za 63 godina rada (2022.). Nositelj je više priznanja za nesebični doprinos očuvanju i kontinuitetu rada donjokaštelanske glazbe.
Nevjerojatnih 66 godina dragovoljnog djelovanja u bilo kojem društvu prava je rijetkost, a ova nagrada vrijedno je priznanje velikoj posvećenosti i ustrajnom društvenom dopronosu Ivana Vuletina. Danas, u svojoj 78. godini života, i dalje aktivno svira u Društvu, dajući primjer i nadahnuće kolegama glazbarima za budući rad.
