Narodna glazba Donja Kaštela (1948. – 1986) PDF Ispis

U prvim poslijeratnim godinama glazba se pomlađuje, ali joj pristupaju i bivši vojni muzičari rodom iz Donjih Kaštela. 1952. godine glazba je slavila 100. obljetnicu postojanja, te je tim povodom organizirala brojne koncerte i nastupe u Kaštelima, Splitu, Trogiru, a sama proslava se organizirala u društvenim prostorijama zvanim «Majmunski raj». Vrijedno je istaknuti su na proslavi bila tri predratna učitelja glazbe: iz Štafilića Ivan Jerić «Miš», iz Novoga Ivan Berket, i iz Staroga Ivan Barišin «Keroba», te je svaki od njih dirigirao po jednu koračnicu. Jakov Vuletin "Jakin" je poginuo u ratu 1943., tako da glazba nije mogla svirati, ali to je učinjeno dosta kasnije.

Nakon proslave Glazba je dobila kapelnika iz mornaričke muzike Jožu Bruna, inače izvrsnog poznavatelja glazbe koji je vodio strogo računa o štimanju i dinamici, tako da glazba poprima sasvim drugu kvalitetu. Broj nastupa se povećavao svake godine, te je nova kvaliteta dolazila do izražaja. Iza Bruna, na mjesto kapelnika dolazi Ivan Marinković koji je preuzeo Školu mladih u kojoj, uz njega, mlade podučavaju i Jakov Vuletin, Duje Ivić i Jozo Tranfić. Nakon Marinkovića Glazba uspijeva dovesti za kapelnika mornaričkog kapelnika, tada "majora" Stjepana Premužića, koji je glasio za vrhunskog majstora. Premužić je uveo  rad, red i disciplinu i sve se više napredovalo. Nastupa se na mnogim prigodnim manifestacijama, kako u Kaštelima tako i u susjednim mjestima, a najčešće u Splitu koji tada još nije imao limenu glazbu. Narednih godina nastupa se na regionalnim festivalima u Sinju, Splitu i Šibeniku te republičkim festivalima u Karlovcu (1. Republički festival 1949. godine, pod vodstvom kapelnika Stjepana Premužića), Zagrebu, Čakovcu (1. Festival duhačkih orkestara Hrvatske 1. i 2. lipnja 1968. godine), Senju i Rijeci gdje su u potpunosti osvojena prva mjesta.

Ovo razdoblje je bilo jedno od najboljih u povijesti donjokaštelanske glazbe. 1958. godine održan je izvanredan koncert u bašti terase hotela «Palace», gdje se među publikom nalazio i zamjenik gradonačelnika Beča dr. Mart Herberth. Nakon koncerta, predstavnici Uprave hotela su pozvali kapelnika Premužića, predsjednika društva Vinka Mandića i tajnika "Roleta" na razgovor s gospodinom Herbethom, koji se oduševljen koncertom, ponudio preko poznanstava dovesti Glazbu u Austriju na veliki međunarodni festival u Fürstenfeld, (Štajerska), Austrija. Nakon dva tjedna uspostavljen je kontakt sa savjetnikom Štajerske dr. Hizl-om, te je Ivan Baras "Rolet" bio nadležan za organizaciju. Tadašnji kapelink Premužić, kao vojno lice i prvi čovjek mornaričke vojne glazbe nije mogao ići na put u Austriju te je predložio da Upravi glazbe da pronađe drugog kapelnika, a sve kako se ne bi propustilo bitno gostovanje. 

1959. godine mjesto voditelja orkestra napušta Premužić, te je uslijedila potraga za novim kapelinkom, gdje je Rolet kontaktirao Vida Kuzmanića - vrhunskog dirigenta i bivšeg direktora opere, a slovio je i kao kontrabasista europskog ranga. Kuzmanić je inače čuo za glazbu iz Donjih Kaštela, ali nije poznavao kvalitetu, pa se jedne večeri došao upoznati s radom glazbe, s obzirom da se nije mogao kockati sa svojim autoritetom. Nakon preslušavanja okrestra, Vid Kuzmanić, inače porijeklom sa Visa, se iste godine prihvatio dužnosti kapelnika i ostao na čelu 19 vrlo uspješnih godina, na obostrano zadovoljstvo. Pod novom dirigentskom palicom počelo se ozbiljno raditi i pripremati za festival. U toj godini održan je simfonijski koncert, kritike su bila više nego pozitivne (tada dosta manjih vojnih orkestara nije moglo dati takvu kvalitetu izvedbe). Održan je i zajednički koncert s opernom pjevačicom, koji je slušao i kapelnik. Silvije Bombardelli, vrhovni kapelnik, koji se nakon koncerta preporučio Roletu da bi mu bilo zadovoljstvo voditi naš orkestar.

U kolovozu iste godine putuje se u Fürstenfeld na 102. Međunarodno priznati festival, inače prvi susret donjokaštelanske glazbe na međunarodnoj sceni. Festival se rangirao u 4. kategorije: niža, srednja, viša i umjetnička. Do tada, nagrade su se osvajale u 4. natjecateljska ranga, dok je umjetnički dio bio nedostiža. Glazbe nisu mogle birati kategoriju, već je žiri samostalno rangirao glazbe nakon ocijenjivanja izvedbe.  Članovi žirija su bila tri priznata stručnjaka iz Švicarske, Njemačke i Austrije. Naši glazbari su dočekani na visokom nivou, te su bili smješteni u privatnim domaćinstvima u dva obližnja mjesta: Loipersdorf i Dobersdorf. Jednu grupu vodio je Mandica, predsjednik, a drugu Rolet, tajnik i voditelj puta. U Fürstenfeld se putovalo s Österreich Postbus. Festival se održavao u šatoru sa 4.000 sjedećih mjesta. Svaka glazba nastupala je s dvije skladbe po vlastitom izboru, a naši glazbari su odabrali Splitsku rivu i Toscu, koje su odsvirane fantastično bez imalo treme, što je potvrdio strahoviti aplauz. O samom oduševljenju našom izvedbom dokazuje scena iza druge skladbe, kada se gospodin dr.Hizl, savjetnik Štajerske i glavni organizator popeo na tribinu i zamolio da se odsvira kompletan koncert. Naravno, Glazba je zasvirala Tajfel zug (Vražji jezik), koncertnu polku za trubu i orkestar (solist na trubi Vinko Pensa), te se završilo s koračnicom General Mond. Oduševljenje i emocije je bilo teško opisati, o čemu svjedoče brojni glazbari koji su tada nastupali. Nakon nastupa glazbari su proveli večer u velikoj gostionici, gdje ih je tajnik općine počastio s dvije bačve piva od 50 litara. Oko ponoć uslijedilo je proglašenje pobjednika preko televizije, koja je pratila cijeli festival. Narodna glazba Donja Kaštela osvojila je prvo mjesto u umjetničkog kategoriji s maksimalna 62 boda, a kapelnik Kuzmanić je dobio za dirigiranje maksimalnih 10 bodova - sveukupno 72 boda! Ovo je bilo prvi put u 102 godine postojanja festivala da je jedna amaterska glazba ušla u umjetničku kategoriju, a kada su objavljeni rezultati, predsjednik stručnog povjerenstva iz Švicarske dao je obrazloženje, gdje ističe da nije vidio lošije instrumente koji tako skladno štimaju dok se mekšeg muziciranja može čuti samo kod profesionalaca. Neki su čak i posumnjali da su neki od glazbara profesionalci, no kada su vidjeli žuljave ruke u vrhunskih basista Pave Kuzmanića i Bunbuća, sve su sumnje prestale. Nakon osvajanja festivala i velikog slavlja, glazbari su još održali koncerte na trgu u Furstenfeldu, gradskom parku u Grazu, tvornici električnih lokomotiva koja je financirala put do Beča, te u tvornici Puntigamer Bier. Iako je bilo zamolbi za sviranje uz novčanu nagradu, moralo se držati ranije utvrđenog rasporeda, a koncerte se mogli dati samo uz pristanak festivalskog odbora. Uspjeh iz Fürstenfelda je najvrijednije međunarodno priznanje koje je otvorilo put ostalim festivalima i dobrom glasu, ali to je ujedno bila i obveza za još više rada, reda i discipline.

Godine 1969. odlazi se na međunarodnu smotru VII. Kmochov Kolin u ČSSR gdje su u konkurenciji od 22 države, donjokaštelanski glazbari ostvarili izuzetan uspjeh. Slijede zatim brojna domaća gostovanja te nastupi na promenadnim koncertima u Mađarskoj i Italiji gdje su naši glazbari bili rado pozivani zbog svog izvanrednog muziciranja.

Najuspješnije razdoblje iza II. svjetskog rata bilo je upravo pod vodstvom Vida Kuzmanića i to od 1959. do 1976. godine, u kojem je Narodna glazba "Donja Kaštela" dobila brojna domaća i međunarodna priznanja. Prva mjesta ponovno su se osvajala na mnogim općinskim, regionalnim i državnim smotrama.

Od 1977. godine postupno počinje silazna putanja Narodne glazbe, broj članova se znatno smanjuje pa uprava poduzima sve kako bi Škola mladih postala što djelotvornija. Zahvaljujući uspješno provedenim audicijama u školi su odgojene tri vrijedne generacije (1979/80., 1981./82. i 1985./86), sa velikim brojem članova koji su uspješno zamijenili one koji su napustili Društvo. Tako je na audiciji 1980. godine primljeno u Školu mladih više od 40 kandidata, a zahvaljujući najviše njihovom učitelju Anti Vuletinu – Grinteši, više od 30 ih je uspješno završilo školu i prešlo u orkestar kojeg je do tada vodio maestro Vid Kuzmanić. Zanimljivo je da iste godine TV Zagreb u Donjim Kaštelima snima emisiju „Prijatelji glazbe“ o KUD-u Kaštela i sekcijama koji djeluju u okviru njega, uključujuči i Narodnu glazbu Donja Kaštela koja je bila jedna od sekcija. Također se iste godine održala općinska smotra  u Kaštel Lukšiću. Krajem godine Društvo napušta dugogodišnji voditelj maestro Vid Kuzmanić (odazvao se molbama Šime Slavića, Dinka Karuze Mokija i drugih, te je preuzeo višku Narodnu glazbu kojoj je nakon 125. godina postojanja opasno “zazvonilo” rasulo), a zamjenjuje ga voditelj Ante Vuletin.

Godine 1981. glazbare na općinskoj smotri u Muću vodi dirigent Ante Vuletin. Novom audicijom ponovno se angažira veliki broj mladih. Njih 20 uspješno završava školu i prelazi u orkestar, kojeg sada preuzima Berislav Vuletin, dok Ante Vuletin ostaje i dalje učitelj mladih.

U čast obilježavanja 130. obljetnice Narodne glazbe u Donjim Kaštelima se 1982. godine održava smotra, a naši glazbari se iskazuju kao vrlo uspješni organizatori. Godinu dana poslije TV Zagreb po drugi puta kod nas snima emisiju Prijatelji glazbe.

Narednih godina redom se održavaju smotre u Žrnovnici, Podstrani, Kaštel Lukšiću i Splitu. Tih godina Narodna glazba je gostovala u Bosanskom Brodu, Dubrovniku i Stuttgartu (Njemačka), koncertni i revijalni nastupi redovito su se održavali u sklopu Kaštelanskih večeri ili na nastupima u susjednim mjestima, često zajedno sa zborom KUD-a „Kaštela“. Godine 1987. orkestar mijenja naziv u "Duhački orkestar" Donja Kaštela pod kojim djeluje do 1992. godine.

 

 

Linkovi

Puhački orkestar Zaprešić Musikverein-linde Pihalni orkestar Salonit Anhovo Portal grada Kaštela Hrvatski sabor kulture